Sljedeći dio Prethodni dio Sadržaj

2. Upoznavanje.

Što ovo je, a što nije.

Za početnike, DNS znači Domain Name System -- sustav imenovanja domena. DNS pretvara imena strojeva u IP brojeve koji su svi adrese strojeva i mapira iz imena u adresu i iz adrese u ime. Ovaj KAKO dokumentira kako definirati takva mapiranja koristeći Linux sustav. Mapiranje je jednostavno povezivanje dviju stvari, u ovom slučaju imena stroja, kao ftp.linux.org, i IP adrese stroja, kao 199.249.150.4.

DNS je, neupoznatom (tebi ;-), jedno od mračnih područja administriranja mreže. Ovaj KAKO će pokušati učiniti neke stvari jasnijima. On opisuje kako podesiti jednostavan DNS server. Počet ćemo sa caching only serverom da bi došli do podešavanja primarnog DNS imenskog servera za domenu. Za kompleksnije postavke možeš pogledati PiO poglavlje ovog dokumenta. Ako to nije opisano tamo trebat ćeš pročitati Pravu Dokumentaciju. Što je i od čega se sastoji Prava Dokumentacija bit će objašnjeno u zadnjem poglavlju.

Prije nego počneš s ovim, trebao bi konfigurirati svoj stroj tako da se možeš telnetirati na i s njega, i uspješno uspostaviti sve vrste veza na mrežu, i posebno bi trebao moći se telnetirati na 127.0.0.1 i time doći na svoj stroj (probaj sad!). Na početku također trebaš ispravan /etc/nsswitch.conf (ili /etc/host.conf), /etc/resolv.conf i /etc/hosts datoteku, jer njihovu funkciju ovdje neću objasniti. Ako ovo već nemaš podešeno i u radu, NET-3 i PPP-HOWTO objašnjavaju kako to podesiti. Pročitaj ih.

Kada kažem 'tvoj stroj', mislim na stroj na kojem pokušavaš podesiti DNS. Ne na niti jedan drugi stroj koji imaš, a koji je uključen u tvoje mrežne napore.

Pretpostavit ću da nisi iza bilo kakvog firewalla koji blokira upite o imenima. Ako jesi, trebat ćeš posebnu konfiguraciju, i pogledaj poglavlje PiO.

Opsluživanje imenima na Unixu je omogućeno programom zvanim named. On je dio bind paketa kojim koordinira Paul Vixie uime Internet Software Consortium-a. named je uključen u većinu Linux distribucija i obično je instaliran kao /usr/sbin/named. Ako imaš named, vjerojatno ga možeš i koristiti; ako ga nemaš, nabavi ga binarnog sa Linux FTP lokacije, ili nađi najnoviji i najbolji izvorni kod sa ftp.isc.org:/isc/bind/src/cur/bind-8/. Ovaj KAKO govori o verziji 8. Stara verzija ovog HOWTO-a, o verziji 4, je još uvijek dostupna na http://www.math.uio.no/~janl/DNS/ u slučaju da koristiš bind 4 (nažalost, KAKO za verziju 4 ne postoji :( op. prev.). Ako named-ova man stranica govori o named.conf, imaš bind 8, a ako govori o datoteci named.boot, imaš bind 4. Ako imaš 4 i brineš o sigurnosti, stvarno bi trebao nadograditi na noviju 8-icu.

DNS je baza podataka cijele mreže. Pazi što ćeš staviti u nju. Ako staviš smeće u nju, ti i drugi ćete dobiti smeće iz nje. Održavaj svoj DNS urednim i dosljednim i dobro će te služiti. Nauči ga koristiti, administrirati, ispravljati greške i bit ćeš još jedan dobar administrator koji čuva mrežu od padanja na koljena, pretrpanu zbog krivog upravljanja.

U ovom dokumentu navest ću sigurno nekoliko stvari koje nisu sasvim istinite (one su makar polovično istinite ipak). To je sve u interesu jednostavnosti. Stvari će (vjerojatno ;-) raditi ako budeš vjerovao onom što ću reći.

Napomena: pravi rezervne (backup) kopije svih datoteka koje ti naložim da promijeniš ako ih već imaš, tako da ako ništa ne bude radilo nakon ovoga, možeš sve vratiti u staro, radno stanje.


Sljedeći dio Prethodni dio Sadržaj